Naslov bloga:
Bio je dan, gdje sam plakala. Od sreće i od tuge. Od tuge nekoliko puta. Ali kako nekome tko ne razumije plač od tuge objasniti koliko on boli. Kako nekome tko misli da je njegova istina jedino ispravna objasniti da plač se ne plače zbog sebe samog, kako objasniti da nas bole postupci druge osobe, kako objasniti nekome tko ne doživljava druge, da ti netko može faliti do boli i kako objasniti da imaš priliku zagrliti tu osobu svi problemi i gluposti napisane i izgovorene u hrabrosti „iza telefona“ bi bile samo zid baš kao kula od karata koji bi pao. Ne možeš objasniti nekome nešto, ako je uvjeren da je uvijek u pravu i tko na svoju očiglednu grešku i dalje će radije biti „velik“ sebi u očima i izgubiti nekoga sebi dragog, nego priznati grešku. To smo mi ljudi. Samo ću vas podsjetiti – koliko ste puta nekome rekli da ga volite, da vam je stalo, da je netko važan u vašem životu – dok je bio pored vas?! U vremenu se to jedino broji. I kako je sad. Kolika je tuga? Koliki je gnjev, jer vas je netko napustio? Koliko suza u sebi, i izvan sebe. Sve dok hodate na ovoj planeti, svaku riječ, svaku svoju glupost, možete ispraviti. Ne bacam kamen. Ovo se odnosi na mene prvu. Inače… najlakše je zalijepiti osmjeh, nego svima objašnjavati zašto si tužan.
Komentari korisnika:
| |
|
|
Ne pisi nesto unsta sama ne verujes
|
|
|