Statistika sajta
Broj korisnika: 265.816
Broj ocenjenih slika 9.442.755
Razmenjene poruke: 18.520.317
Korisničko ime ili e-mail: Lozinka Zaboravljena lozinka?  | Novi na sajtu? Registracija
Blog

Naslov bloga: Gdje sam nestao?!



Uhhhh...Opet novi dan. Nekad , doduše rijetko, desi mi se da promislim ujutro kad se probudim- Juhuuu, novi dan! Ali danas to definitivno nije slučaj. Probudio sam se sa olovnom glavom, nesređenim pogledom oko sebe i na svijet. Nije mi se sviđala boja novog dana već u startu. Ležeći na leđima, buljio sam glupavo u praznu plohu stropa.doleti mi pitanje: -Kome je sinula neukusna ideja da tako uredi strop!? Lagano smežurana površina neodoljivo je podsjećala na karton. -Pa možda i jest od kartona-pomalo cinički zaključih. Krenem hrabro sa uspravljanjem u krevetu. Da. Pa i nije bilo tako strašno.

Sjednem na rub kreveta i rastegnem mišiće tijelu već poznatim pokretima. Tijelo odgovori sitnim pucketanjem. Taaako, sve na svoje mjesto. Kosti stare zaboravne. Zabrave gdje im je bilo mjesto. Papuče...A gdje su? Zgužvam prste na nogama..Baš bi mi dobro došle...Jesam li ih uopće ikada i imao?..Ne znam. Ali znam da bi mi sada savršeno sjele jedneee...recimo sive..ili plave papuče..Što je to?

Na sredini prostorije primjetim veliki kockasti paket. Ne sjećam se da sam ga ja donio ili da su mi ga dostavili. To uostalom nije ni bitno, jer ionako se nikad ne sjećam jučer. Priđem i pogledam čudnu pošiljku. Poprilično velika. Možda nekih skoro metar visoka i široka. Mora da je bilo vraški teško dovući to ovdje. Bila je omotana običnim bijelim papirom kakvi najčešće na brzinu umotavamo predmete kad nemamo baš previše vremena za pusta kićenja. Više onako, reda radi, čisto da se ne vidi vanjska površina, a i radi etičke estetike. Počnem trgati papir goreći od znatiželje. Uzeh sebi za pravo prisvojenje paketa, jer uostalom, nikoga nije bilo kraj mene da mi oduzme vlasništvo. A ja sam mu bio najbliži. 

Kutija. Obična kutija kao stotine drugih, samo malo oveća. Bez natpisa, adresa, ništa. Idem je otvoriti. A šta ako je neka bomba unutra? Ma...Tko bi mene htio ubiti i zašto? Ne, nije nikakva paklena naprava unutra, to je glupava ideja. Počnem skidati ljepljivu vrpcu s vrha, gdje je bio poklopac. Kad je trgnuh malo jače, kutija se pomakne od potezanja..Pa ona je jako jako lagana! Zasigurno je prazna! To se sigurno netko hoće neslano našaliti sa mnom. Pa i nije im neka šala..Ali tko, kad ja ne poznajem zapravo nikoga? Otvorim poklopac polako, oprezno..Tko zna..

Unutra je stajala druga kutija, potpuno ista kao ova ali manja. Nekih pola metra četvornih. Šta je sad ovo?! Koja je poanta? Tko i zašto?! Ali čekaj, ima još nešto...iza kutije...Pa..to je kunić! Pravi mali živi kunić! Stajao je uplašeno iza kutije i razroko me proučavao, mumlao nešto betzglasno svojom malom slatkom njuškicom...Čekaj, čekaj, Maleni, samo se smiri, neću ti nauditi...U stvari si mi jako simpa, mogao bih te zadržati..Ali čekaj da vidimo što je u ovoj maloj kutijici...Pa i ona je jako lagana..Kao perce...Ni ovdje sigurno nije bomba..-nasmijem se. Otvorim je brzo i – nije moguće! Opet kutija!! Ma daaaj, ovo postaje ....hm, što postaje? Zanimljivo i dosadno u isti mah.. Spustih kutiju na pod i posegnuh za njenim sadržajem-kutijom. Manjom, nekih desetak centimetara , potpuno istom kao i prethodne. Začuh nešto...Pa vidi! Pile! Mali žuti pilić! Unutra je bio i mali budući kokoš! Pa ovo je ludnica! Kome ovo pada na pamet?! Prvo kunić, sad pilić...A šta se nalazi onda u ovoj kutijici? Otvorim je i – već znate...Druga kutijica, bolje rečeno mala kockica veličine jedva nekih centimetar –dva. Ah, vidi ! I mrav! Zaista detaljno, nema šta! Do krajnosti..Mrav je luđački počeo trčati po dnu kutijice podražen iznenadnim svjetlom...Za čas je «pretrčao» rub kutije i nastavio trčati u sebi nepoznatom pravcu ...Divno. Imam mini-zoološki u sobi..A što s ovim? Uzeh na dlan mini-kutijicu i odlučih je otvoriti..Možda je pošiljalac ove psihodelije bio zaista detaljno detaljan..Uzeh nožić i otvorim je..Vidjela se samo neka mala točkica u jednom uglu kutijička..Skoknuh po povećalo..Pogledam i..

Kakva je to buka!? Što se događa? Kao da su nadzvučni avioni prelijetali nedozvoljeno nisko nad mojim stropom!...Vidi! Ponovo!.. Zadrhtala bi cijela soba od tih naleta...Imao sam dojam da bi proletjeli tik iznad plafona, možda niti pola metra! Užasna buka! Užasna! ....Tišina....Osluškujem...Ništa...Dobro je..Otišli su..
Odjednom cijela soba se počne ponovno tresti , ovaj put bez one grozne buke Pogledam gore i zaprepasih se...Plafon se razdvajao točno na mjestima gdje su se spajali unutrašnji bridovi stropa i zidova....Kao da netko razdvaja strop od zidova...Bože, što se događa!?.... ŠTO JE OVO?! .... Nešto OTKLAPA moju sobu!!...Svijest mi se zamrači...Zadnje čega se sjećam je veliki mlaz svjetlosti sa razjapljenog stropa i divovsku sjenu koja se nadnosi nad mene.....Tonem......Tama.


Komentari korisnika:    
Dodajte vaš komentar
Dodaj smajli Dodaj smajli


Zaljubise.net - poljubac, upoznavanje preko interneta, upoznavanje devojaka, sajt za upoznavanje, druzenje upoznavanje
Horoskop | Klubovi | Ljubavne SMS poruke | Igre | Uslovi članstva | Polisa privatnosti | Kontakt | Linkovi
Copyright © 2015 by Zaljubise.net