Nikada nećeš razumeti tu prazninu u mom srcu.

Nikada nećeš znati razumeti tu maglu u mom pogledu.

Kad odlutam, kad zastanem u pola reči, u pola koraka.

Uvek ću ti odgovoriti : "Nije mi ništa." A svašta mi je.

Tu u mom srcu se kruni jedna bajka, tu u mom srcu se ruši jedan grad, tu u mom srcu fali jedan zagrljaj.

Postoje zemlje u koje nikada neću kročiti i ne žalim za tim.

Postoje ljudi koje nikada neću sresti i ne žalim za tim. Žalim za onima koje sam sretao, a sada su daleko.

Ma, nije mi ništa...A svašta mi je.

Donesu dani neke čudne oblake u moju glavu. Senke mi igraju po zidovima. Sećanja me ophode čitavog dana.

Ne, nije mi ništa...A svašta mi je.

U mojoj glavi jedan maleni repati đavo stanuje.

Izokrene mi svaki trenutak, poseje sumnju, uprlja svaku tuđu reč i onda se kikoće kao nevaljalo dete.

Šapuće mi pogrešne reči, povlači pogrešne konce mojim pokretima. Đavo je to, zna kako da mi pokvati trenutak.

Nije mi ništa...A svašta mi je.

Kada bi samo nekako znala kada da ćutiš, a kada da pričaš.

Kada bi samo nekako znala da je sve što trebam zagrljaj, onaj najduži, onaj najjači.

Kada bi samo nekako znala da je sav taj prkos u meni samo moga srca štit.

Kada bi samo znala da je moj dom u tvom srcu.....

Zato me ne pitaj više šta mi je, kad nikada nećeš znati.

Nije mi ništa ...